Planinarsko društvo „Psunj“ iz Pakraca, 24. rujna 2011. organizirao je izlet na Klek. Odaziv planinara bio je velik, što se nije dogodilo već jako, jako dugo, što ohrabruje i govori da interesa za planinarenjem u Pakracu i Lipiku još uvijek ima. Posebno veseli činjenica da je na izletu bilo puno mladih, među ostalima i petero djece iz Doma za djecu Lipik. Na izletu smo imali priliku vidjeti grad Ogulin, muzej planinarstva, jedini takav u RH, zatim Đulin ponor za koji se veže tužna priča zaljubljene djevojke i naravno samu planinu Klek.
Nakon dva sata provedenih u gradu Ogulinu, autobusom smo se uputili do sela Bjelsko. To je ujedno bila početna stanica našeg planinarenja prema vrhu Kleka, koji je usput rečeno visok 1182 metra. Planinarskom stazom relativno velikog uspona penjali smo se oko sat i pol vremena do planinarskog doma koji se nalazi na visini od 1000 metara. Uz dvije stanke s manje ili više napora svi koji su se odlučili doći do doma u tome su uspjeli. Dom je izgrađen 1958. i zaista je na visini od 1000 metara (provjereno JPS-om). Nakon kraće stanke većina nas odlučila se popeti na vrh Kleka. Od naših korisnika popeli su se Nikola Medenjak i Samir Beriša, naravno u pratnji ravnatelja, dok su Marko, Helena i Samira ostali kod doma, zbog neadekvatne obuće. Sam uspon na vrh je bio više nego uzbudljiv. Strmim liticama prema vrhu Kleka penjali smo se s velikom oprezom. Na nekoliko mjesta zastali smo kako bi se odmorili i naravno gledali predivne prizore koji su se stvarali u daljini. Do samog vrha u nekoliko stijena koristili smo se užetom kao pomoć pri penjanju i naravno sigurnosti radi. Napokon, nakon pola sata uspona pred nam se ukazao sam vrh. S njega se pružao predivni pogled na sve strane i čovjek je u tom trenutku ispunjen posebnim zadovoljstvom koji je uglavnom poznat samo planinarima
( ŠTO JE USPON TEŽI, TO JE POGLED LJEPŠI I DRAŽI).
S vrha se vidjelo gotovo sve, cijeli Gorski Kotar, grad Ogulin i sve do Karlovca. Za takav pogled nije bio uzaludan niti jedan korak.Nakon povratka u podnožje Kleka, točnije sela Bjelsko autobusom smo se uputili do jezera Sabljaci. Riječ je o veoma velikom jezeru koji nas je također ispunio osjećajem ugode. Nakon što smo popili kavu ili piće okrijepe, krenuli smo prema Pakracu. Uz pjesmu tete Pepice i ostalih, ovo planinarenje ostat će mnogima u lijepom sjećanju i poticaj za nove izlete.