ZAKON O UDOMITELJSTVU
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju uvjeti, način obavljanja te druga pitanja povezana s obavljanjem udomiteljstva.
Članak 2.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Udomiteljstvo jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava skrb u udomiteljskoj obitelji.
2. Udomiteljstvo za djecu jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu pruža obiteljska skrb i odgoj u zamjenskoj obitelji.
3. Udomiteljstvo za odrasle osobe jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se odrasloj osobi osigurava zadovoljenje osnovnih životnih potreba koje iz bilo kojih razloga ne ostvaruje u vlastitoj obitelji, a nije ih u mogućnosti sama zadovoljiti.
4. Udomiteljska obitelj jest obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni drug ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkome kućanstvu.
5. Udomitelj jest samac ili predstavnik udomiteljske obitelji s kojim centar za socijalnu skrb sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
6. Srodnička udomiteljska obitelj jest udomiteljska obitelj čiji su članovi u krvnom i/ ili tazbinskom srodstvu sa smještenim korisnikom.
II. UVJETI KOJE MORA ISPUNJAVATI OSOBA KOJA SE ŽELI BAVITI UDOMITELJSTVOM
Članak 3.
(1) Udomitelj mora biti hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: ministarstvo), udomitelj može biti stranac s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako je to od osobite koristi za smještenu osobu.
(3) Udomitelj mora biti psihički i tjelesno zdrav i imati sposobnosti potrebne za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba smještenog korisnika.
(4) Uvjete glede stambenih, socijalnih i drugih uvjeta pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).
(5) Udomiteljska obitelj mora ostvarivati vlastita sredstva za uzdržavanje, a minimalni prihod za uzdržavanje udomiteljske obitelji mora biti veći za 20% od iznosa visine stalne pomoći utvrđene Zakonom o socijalnoj skrbi.
Članak 4.
Udomiteljska obitelj ne može biti obitelj:
– u kojoj je udomitelju ili drugom članu obitelji izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite,
– u kojoj je udomitelj lišen poslovne sposobnosti,
– u kojoj su poremećeni obiteljski odnosi,
– u kojoj je udomitelj ili drugi član obitelji osoba društveno neprihvatljivog ponašanja (ovisnost o alkoholu, opojnoj drogi ili drugim opojnim sredstvima, sklonost skitnji, promiskuitetno ponašanje, nasilničko ponašanje i slično),
– u kojoj bi zbog mentalnog oštećenja ili bolesti udomitelja ili kojeg člana obitelji, prema procjeni nadležnoga centra za socijalnu skrb, bilo ugroženo zdravlje ili drugi interesi smještenog korisnika,
– čiji je član pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te protiv braka, obitelji i mladeži,
– čiji je član pravomoćno proglašen krivim za prekršaj zbog nasilja u obitelji.
Članak 5.
(1) Udomitelj može biti osoba koja je na dan podnošenja zahtjeva za dobivanje dozvole za obavljanje udomiteljstva starija od 21 godine i mlađa od 60 godina života, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na udomitelje koji podnose zahtjev za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva.
Članak 6.
Dobna razlika između udomitelja i udomljenog djeteta ne smije biti manja od 20 godina niti veća od 50 godina, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
III. BROJ I VRSTA OSOBA SMJEŠTENIH U UDOMITELJSKU OBITELJ
Članak 7.
(1) Udomiteljska obitelj može u pravilu skrbiti o istoj vrsti korisnika skrbi izvan vlastite obitelji sukladno odredbama članka 68.-72. Zakona o socijalnoj skrbi.
(2) Udomiteljska obitelj koja skrbi o djeci može istodobno skrbiti o djeci bez roditelja, djeci koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti, djeci s poremećajima u ponašanju, djeci iz socijalno ugroženih obitelji, djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, psihički bolesnoj djeci i djeci žrtvama obiteljskog nasilja, ako prema procjeni centra za socijalnu skrb ispunjava za to odgovarajuće uvjete.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju kada tijekom smještaja kod korisnika nastupe promjene koje ga svrstavaju u drugu vrstu korisnika, udomiteljska obitelj, uz suglasnost ministarstva, može i nadalje skrbiti o korisniku, ako to nije protivno interesima ostalih korisnika.
Članak 8.
(1) U udomiteljskoj obitelji može biti smješteno najviše troje djece.
(2) Iznimno, u udomiteljskoj obitelji može biti smješteno i više od troje djece ako se radi o braći i sestrama, uz prethodnu suglasnost ministarstva.
(3) Ako udomiteljska obitelj skrbi o djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima, od ukupno troje takve djece, samo jedno dijete može biti dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu, odnosno dvoje djece ako se radi o braći i sestrama.
(5) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu iz stavka 3. ovoga članka.
Članak 9.
(1) U udomiteljskoj obitelji mogu biti smještena najviše četiri odrasla korisnika.
(2) Broj korisnika iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za broj osoba koje žive u udomiteljskoj obitelji na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili po nekoj drugoj osnovi.
(3) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o najviše dva odrasla ili starija korisnika.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom psihički bolesnom odraslom korisniku ili jednom tjelesno ili mentalno oštećenom odraslom korisniku.
IV. POSTUPAK ZA DAVANJE, OBNAVLJANJE, PRESTANAK I ODUZIMANJE DOZVOLE ZA OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA
Članak 10.
(1) Zahtjev za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva stranka podnosi centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.
(2) U postupcima za davanje, obnavljanje, prestanak i oduzimanje dozvole primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Na osnovi utvrđenoga činjeničnog stanja, tim za udomiteljstvo centra za socijalnu skrb, donosi ocjenu o ispunjavanju propisanih uvjeta.
(4) U roku od osam dana od dana donošenja ocjene, centar za socijalnu skrb donosi rješenje o davanju dozvole.
(5) Centar za socijalnu skrb vodi evidenciju pravomoćnih rješenja o danim dozvolama.
Članak 11.
Iznimno od članka 10. ovoga Zakona, srodniku djeteta centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti srodnička udomiteljska obitelj ima prebivalište, daje dozvolu na temelju pisanog i obrazloženog mišljenja centra za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti ima prebivalište dijete, ako je takva vrsta udomiteljstva u interesu djeteta.
Članak 12.
(1) Dozvola za obavljanje udomiteljstva daje se na rok od tri godine, a može se obnoviti svake tri godine.
(2) Udomitelj koji želi obnoviti dozvolu obvezan je podnijeti nadležnome centru za socijalnu skrb zahtjev za obnavljanje dozvole prije isteka roka važenja dozvole.
(3) Do okončanja postupka iz stavka 2. ovoga članka ostaje na snazi ranije dana dozvola.
Članak 13.
Dozvola za obavljanje udomiteljstva prestaje važiti:
– istekom roka na koji je dozvola dana, a nije podnesen zahtjev za njezino obnavljanje,
– odjavom obavljanja udomiteljstva,
– smrću udomitelja.
Članak 14.
Dozvola za obavljanje udomiteljstva oduzima se prije isteka roka za koji je dana:
– ako udomitelj obavlja udomiteljsku skrb protivno interesima korisnika,
– nastupanjem nekih od razloga koji dovode do nemogućnosti obavljanja udomiteljstva propisanih odredbama članka 3. i 4. ovoga Zakona,
– ako udomitelj ne obavi obvezno dopunsko osposobljavanje sukladno članku 16. stavku 8. ovoga Zakona.
Članak 15.
(1) Centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomiteljska obitelj ima prebivalište provodi osposobljavanje i edukaciju udomitelja.
(2) Sadržaj i trajanje osposobljavanja i edukacije udomiteljske obitelji pravilnikom propisuje ministar.
(3) Osposobljavanje i edukacija obvezni su za sve udomitelje prije prijama na smještaj prvog korisnika.
V. OBVEZE UDOMITELJA
Opće obveze udomitelja
Članak 16.
(1) Udomitelj je obvezan izvršiti osobnu pripremu, kao i pripremu članova obitelji na smještaj korisnika.
(2) Udomitelj je obvezan sudjelovati u izradi individualnog plana za smještenog korisnika.
(3) Udomitelj je obvezan poduzeti aktivnosti u cilju prilagodbe korisnika u obitelji i pružiti mu pomoć tijekom prilagodbe na novu okolinu te korisnika pravilno njegovati, pružati mu primjeren smještaj, prehranu, odjeću i obuću.
(4) Udomitelj je obvezan poduzimati aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja korisnika te mu osiguravati odgovarajuću zdravstvenu skrb putem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite te prema potrebi i uputi stručnjaka omogućiti psihosocijalnu rehabilitaciju.
(5) Udomitelj je obvezan pripremiti korisnika za odlazak iz udomiteljske obitelji.
(6) Udomitelj je obvezan poštivati upute centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i centra za socijalnu skrb koji je dao dozvolu za obavljanje udomiteljstva.
(7) Udomitelj je obvezan redovito, najmanje dva puta godišnje, izvješćivati centar za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji o svim bitnim životnim okolnostima korisnika prema obrascu čiji sadržaj pravilnikom propisuje ministar.
(8) Udomitelj je obvezan najmanje jednom godišnje sudjelovati u osposobljavanju koje provodi nadležni centar za socijalnu skrb.
(9) Udomitelj je obvezan omogućiti kontakte korisnika s njegovom obitelji, drugim srodnicima kao i ostalim bliskim osobama.
(10) Udomitelj je obvezan osigurati zaštitu tajnosti svih podataka o korisniku.
Posebne obveze udomitelja za djecu
Članak 17.
(1) Udomitelj je obvezan udomljeno dijete pravilno njegovati, odgajati i pružati mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću, školske i osobne potrepštine te se brinuti o djetetovom zdravlju.
(2) Udomitelj je obvezan brinuti se za pravilan odnos udomljenog djeteta prema učenju i radu, stjecanju radnih navika te skrbiti da udomljeno dijete stekne određeno profesionalno zvanje.
(3) Udomitelj je obvezan pomoći djetetu kod oblikovanja vlastitog identiteta.
(4) Udomitelj je obvezan omogućiti i poticati susrete i druženja između djeteta i roditelja i drugih srodnika, sukladno odluci nadležnog tijela.
(5) Udomitelj je obvezan sva važnija pitanja vezana uz brigu i odgoj udomljenoga djeteta uređivati u suradnji s roditeljima udomljenoga djeteta, odnosno njegovim zakonskim zastupnikom i s centrom za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji.
Posebne obveze udomitelja za odrasle osobe
Članak 18.
(1) Udomitelj je obvezan pružati pomoć smještenoj odrasloj osobi pri zadovoljavanju svakodnevnih potreba te poticati usvajanje određenih vještina s obzirom na njezine preostale sposobnosti, a radi njezinog osamostaljivanja.
(2) Udomitelj je obvezan poticati radno-okupacijske aktivnosti u skladu s psihofizičkim sposobnostima i interesima odrasle osobe, poticati rekreacijske aktivnosti te kulturno-zabavne aktivnosti.
(3) Udomitelj je obvezan poticati uključivanje udomljene odrasle osobe u život lokalne zajednice sukladno njezinim potrebama i mogućnostima.
VI. OBVEZE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB
Članak 19.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti tim za udomiteljstvo, koji čine najmanje dva stručna radnika, sukladno pravilniku o uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnice koji donosi ministar.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je upoznati udomiteljsku obitelj s karakteristikama i osobinama korisnika koji će biti smješten, njegovim dotadašnjim životom, zdravstvenim stanjem i potrebama, problemima koji postoje i koji se mogu očekivati te s ciljevima koji se žele postići udomiteljstvom.
(3) Centar koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji obvezan je pratiti ispunjavanje obveza utvrđenih ugovorom o udomiteljstvu te je obvezan redovito, a najmanje tri puta godišnje, obilaziti udomiteljsku obitelj i kontaktirati s korisnikom.
(4) Centar za socijalnu skrb koji donosi rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji korisnika izvan područja svoje mjesne nadležnosti, rješenje je obvezan dostaviti i centru za socijalnu skrb na čijem je području udomiteljska obitelj.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, centar za socijalnu skrb koji odlučuje o smještaju obvezan je surađivati s centrom za socijalnu skrb na čijem području udomiteljska obitelj ima prebivalište.
Članak 20.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je postupati tako da se u svim slučajevima i na najbolji način ostvaruje svrha udomiteljstva.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je nakon donošenja rješenja o prestanku prava na skrb izvan vlastite obitelji pripremiti udomiteljsku obitelj za odlazak korisnika.
Članak 21.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je promicati razvoj udomiteljstva u skladu s potrebama na svome području.
(2) Svim zainteresiranim osobama za obavljanje udomiteljstva centar za socijalnu skrb obvezan je objasniti svrhu udomiteljstva te uvjete i način obavljanja udomiteljstva.
VII. UDOMITELJSKI UGOVOR
Članak 22.
(1) Udomiteljski ugovor sklapa se u pisanome obliku po pravomoćnosti rješenja o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, a ugovor sklapaju nadležni centar za socijalnu skrb i udomitelj, za pojedinog korisnika.
(2) Udomiteljskim ugovorom uređuje se:
– vrsta i opseg usluga koje je udomiteljska obitelj obvezna osigurati korisniku,
– prava i obveze ugovornih strana,
– visina opskrbnine i način plaćanja,
– rok trajanja udomiteljskog ugovora te
– uvjeti za raskid ugovora.
Članak 23.
Udomiteljski ugovor prestaje važiti:
– brisanjem udomitelja iz evidencije danih dozvola za obavljanje udomiteljstva,
– pravomoćnošću rješenja o prestanku prava na skrb izvan vlastite obitelji,
– smrću udomitelja ili udomljene osobe,
– zbog neizvršavanja zakonskih i ugovornih obveza,
– zbog nemogućnosti prilagodbe korisnika na život u udomiteljskoj obitelji,
– otkazom ugovora.
VIII. UDOMITELJSKA NAKNADA
1. Opskrbnina
Članak 24.
(1) Na temelju rješenja centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji udomitelj ima pravo na mjesečnu naknadu za potrebe smještenog korisnika (u daljnjem tekstu: opskrbnina).
(2) Visinu opskrbnine s obzirom na dob, zdravstveni status i potrebe korisnika odlukom utvrđuje ministar.
(3) Opskrbnina se ne smatra plaćom niti drugim prihodom koji podliježe plaćanju poreza.
(4) Opskrbninu udomitelju isplaćuje centar za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i koji je s udomiteljem sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
2. Osobna naknada udomitelju
Članak 25.
(1) Za pruženu skrb i uložen trud u svakodnevnom zbrinjavanju korisnika koji su smješteni na temelju rješenja centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji udomitelj ima pravo na mjesečnu osobnu naknadu.
(2) Pravo na osobnu naknadu ima udomitelj koji je s mjesno nadležnim centrom za socijalnu skrb za smještenog korisnika sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
(3) Rješenje o pravu na osobnu naknadu udomitelju donosi centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomitelj ima prebivalište i koji na temelju toga rješenja udomitelju isplaćuje osobnu naknadu.
(4) Osobna naknada udomitelju ne smatra se plaćom niti drugim prihodom koji podliježe plaćanju poreza.
Članak 26.
Visina osobne naknade ovisi o broju i kategoriji smještenih korisnika, a utvrđuje se u postotku od osnovice za socijalna davanja koju određuje Vlada Republike Hrvatske.
Članak 27.
(1) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama iznosi:
– za jedno (1) smješteno dijete ili mlađu punoljetnu osobu 100% osnovice,
– za dvoje (2) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice,
– za troje (3) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 240% osnovice.
(2) Udomitelj koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama, a ujedno je i njihov zakonski obveznik uzdržavanja, ima pravo na osobnu naknadu koja iznosi:
– za jedno (1) smješteno dijete ili mlađu punoljetnu osobu 80% osnovice,
– za dvoje (2) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 140% osnovice,
– za troje (3) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice.
(3) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama, neovisno o tome je li ujedno i njihov zakonski obveznik uzdržavanja, uvećava se za 25% osnovice za svakoga smještenog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, dijete ili mlađa punoljetna osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, trajnom promjenom u zdravstvenom stanju, osoba s poremećajem u ponašanju ili psihički bolesna osoba (osoba s posebnim potrebama).
(4) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odjeci ili mlađim punoljetnim osobama, neovisno o tome je li ujedno i njihov zakonski obveznik uzdržavanja, uvećava se za 50 % osnovice za svakoga smještenog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, dijete ili mlađa punoljetna HIV pozitivna osoba.
Članak 28.
(1) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima iznosi:
– za jednog (1) smještenoga odraslog korisnika 80% osnovice,
– za dva (2) smještena odrasla korisnika 140% osnovice,
– za tri (3) smještena odrasla korisnika 180% osnovice,
– za četiri (4) smještena odrasla korisnika 220% osnovice.
(2) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima, uvećava se za 15% osnovice za svakoga odraslog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, polupokretna odrasla osoba neovisno o njegovom tjelesnom ili mentalnom oštećenju ili psihičkoj bolesti.
(3) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima, uvećava se za 20% osnovice za svakog odraslog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, pokretna psihički bolesna odrasla osoba, pokretna teže mentalno oštećena odrasla osoba ili nepokretna odrasla osoba neovisno o njezinoj tjelesnoj ili mentalnoj oštećenosti ili psihičkoj bolesti.
(4) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima uvećava se za 30% osnovice za svakog odraslog HIV pozitivnog korisnika.
IX. EVIDENCIJA I REGISTAR PODATAKA
Članak 29.
(1) Ministarstvo će ustrojiti evidenciju udomiteljskih obitelji.
(2) Svaki centar za socijalnu skrb obvezan je voditi registar udomiteljskih obitelji i registar smještenih korisnika za sve kategorije korisnika s područja svoje mjesne nadležnosti.
(3) Sadržaj i način vođenja evidencije i registra udomiteljskih obitelji i registra svih vrsta korisnika pravilnikom će propisati ministar.
X. KAZNENE ODREDBE
Članak 30.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj, a da prethodno ne utvrdi ispunjava li obitelj uvjete iz članka 3., 4. i 15. ovoga Zakona,
2. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj protivno odredbama članka 5., 6. i 7. ovoga Zakona,
3. postupi protivno odredbama članka 8. i 9. ovoga Zakona,
4. započne s radom prije dobivanja dozvole za obavljanje udomiteljstva (članak 10.),
5. obavlja udomiteljstvo nakon prestanka važenja, odnosno oduzimanja dozvole za obavljanje udomiteljstva (članak 12., 13. i 14.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 31.
Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim pravilnika iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona koji će ministar donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 32.
Odluku o visini opskrbnine ministar će donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 33.
Ministarstvo je obvezno ustrojiti evidenciju udomiteljskih obitelji u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 34.
Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti registar podataka u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 35.
(1) Udomitelj koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima na smještaju veći broj korisnika od broja propisanog člankom 8. i 9. ovoga Zakona, nastavlja skrbiti o zatečenim korisnicima dok ti korisnici ostvaruju pravo na skrb izvan vlastite obitelji.
(2) Udomitelji koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju na smještaju udomljenu djecu, a ne udovoljavaju uvjetima iz članka 6. ovoga Zakona, odnosno razlika između udomitelja i udomljenog djeteta je veća od 50 godina, nastavlja skrbiti o zatečenim korisnicima dok ti korisnici ostvare pravo na skrb izvan vlastite obitelji.
(3) Postupak za obnavljanje dozvole udomitelju iz stavka 1. i 2. ovoga članka provodi se po odredbama ovoga Zakona.
Članak 36.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.
Članak 37.
Do dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 3. stavka 4. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe članka 3.-8. i članka 10.-20. Pravilnika o uvjetima za obavljanje udomiteljstva i postupku za odobravanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za obavljanje udomiteljstva (»Narodne novine«, br. 95/04. i 179/04.).
Članak 38.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. listopada 2007.
Klasa: 552-01/07-01/01
Zagreb, 13. srpnja 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.