U subotu, 21 siječnja 212. godine u Doma za djecu i mlađe punoljetne osobe Lipik održan je zajednički susreti svih korisnika koji su bili smješteni u našoj ustanovi u razdoblju od 1991. godine pa sve do današnjih dana.
Inicijativu za susretom inicirali su sami korisnici, s time da su organizaciji susreta najviše doprinijeli KRUNO TOPOLSKI I DANIJELA FIREC, te noćna odgajateljica MARINA HLAPOVIĆ, koja je koordinirala cijelom akcijom. Malo toga bi se moglo napraviti da nije bilo facebooka, jer smo upravo preko njega uspjeli doći do većine djece.
Kroz period od 20 godina u ustanovi je bilo smješteno preko 200 djece, točnije 205. U traženju kontakta s njima, nažalost smo saznali da su neki od njih umrli (četvero), neki se nalaze u inozemstvu, za neke niti uz pomoć CZSS nismo saznali gdje žive. Bilo je djece koja su se javila, ali nisu imala mogućnosti doći zbog obiteljskih i drugih obveza, a bio je i manji broj onih koji nisu pokazivali interes da dođu u Lipik.
No bez obzira na sve navedene razloge u Domu se okupilo 28 korisnika, s time da je najstarije dijete smješteno u Dom ( Milka Harambašić) došla davne 1986. godine. Bilo je lijepo vidjeti njihovo druženje, mnogi se nisu poznavali, jer dolaze iz različitih generacija, neki se nisu prepoznali iako su bili ista grupa i smješteni u isto vrijeme. Zajedno s njima bili su i odgajatelji koji se danas nalaze u mirovini, odnosno oni koji su u međuvremenu promijenili posao i rade negdje drugdje, te naravno svi sadašnji odgajatelji i ostali djelatnici koji rade u domu.
Bilo je zanimljivo čuti gdje naši korisnici danas žive, čime s bave i na koji način se oni prisjećaju vremena provedenog u domu. Bilo je vrlo dirljivih komentara i razmišljanja. Tek nakon određenog odmaka vremena djeca dobiju spoznaju onog što su propustili ili nedovoljno iskoristili. Većina njih pomalo žali za neiskorištenim prilikama, s time da je potrebno reći da su te mogućnosti poslije Domovinskog rata i obnove Doma bile puno skromnije nego što su danas.
klikni na fotografiju da se prikaže uvećana fotografija
Uzbuđenje se moglo vidjeti i na svima nama koji smo radili s tom djecom, prisjećajući se njihovog odrastanja i pripreme za sve ono što ih čeka „vani“. Bilo nam je drago ćuti sve one koji su uspjeli u životu, koji danas imaju svoje obitelji i koji nastoje biti dobri roditelji.Prevelik je broj onih koji nemaju posao, što značajno pogoršava već ionako tešku situaciju, zato se nadamo da će društvo prepoznati potrebe te djece i da će dati veću pozornost tom problemu. Oni su zaslužili dobiti priliku.
Za kraj našeg druženja, djeci smo prikazali polusatni film u režiji odgajatelja Ivana, podsjećajući djecu na brojne događaje u vremenu kad su oni bili „mali“. Svi su bili sretni i zadovoljni, te jedinstveni u odluci da se ponovo nađemo.
Poruka svima onima koji nisu mogli biti s nama, da ostave svoje podatke na našoj Internetskoj stranici kako bi im mogli uručiti poziv za slijedeće susrete generacija, a to se odnosi i na sve one koji su bili smješteni u našoj ustanovi i prije 1991.godine.
Do slijedećeg susreta, živi i zdravi bili.